Momčilo Popadić Pop
Blato, 25.ožujka 1947. – Split, 20.studenog 1990.
KAKO PIŠEM LJUBAVNU PJESMU O BLATU NA KORČULI
Otključavam srce otključavam glavu sve otključavam
Zatim vadim i slažem po veoma bijelom papiru: rogač,
Šum vjetra u crnim borovima, bilježnicu mog djeda sa
podacima o prodaju ulja i vina iz godine 1927., cvrčka,
šaku kapara, stanovite sumnje o porijeklu prezimena,
miris lipa na zlinjama, jednu škrinju sa haljinama.
Zatim vidim i slažem još male i velike strahove
pedesetih godina, suho lišće lovora, morsku zvijezdu,
fragmente ranokršćanske bazilike, ogrlicu od smokava,
zov bubnja 23. travanj uveče, nekoliko imena kao
Marko, Kuzma, Damjan, Antun, Jerko i slična, cijeli obronak
posut šafranovim cvijetom.
Zatim vadim i slažem još: pitanja na koja mi nitko
nije znao odgovoriti, svitanje i sumrak, nekoliko
grumena zebnje, dva čempresa, komin skupa s ognjem
i okupljenim pokojnicima, drveni stol i drveni banak,
studenac, harmoniku, suhu morsku travu i djetinjstvo.
Sada sam veoma zadovoljan i radujem se
gotovo da mi je sve pri ruci
Počinjem pisati ljubavnu pjesmu o Blatu na Korčuli.