Drage učenice i učenici.
Paradoks našeg vremena je što gradimo sve više zgrade, no nižeg smo praga tolerancije, autoceste su nam šire, a pogledi na svijet uži. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, a manje uživamo. Imamo veće kuće, a manje obitelji. Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje. Imamo veće obrazovanje (titule), a manje smisla, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo, više stručnjaka, a više problema, više medicine, a manje zdravlja.
Previše pričamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo
Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo na Mjesecu i natrag, ali imamo problem upoznati svog susjeda. Osvajamo Svemir, a borimo se sa neistraženim „Svemirom“ u sebi.
Planiramo više, a postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne kako strpljivo čekati. Stvorili smo kompjutere u koje pohranjujemo sve više informacija, a sve manje i manje komuniciramo.
Živimo u vremenima velikih ljudi i sitnih duša, naglih obogaćivanja i šupljih veza među ljudima. Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ljepših i većih, ali razorenih kuća. Ovo su vremena kada je život u „izlogu“ a „skladišta“ su prazna.
Stoga poštovane učenice i učenici:
Sjetite se provoditi vrijeme s ljudima koje volite, jer neće zauvijek biti tu.
Sjetite se reći lijepu riječ, toplo zagrliti ljude koje volite, jer jedino blago koje možete dati je Vaše srce, a to ne košta ništa.
Sjetite se reći VOLIM TE ako to stvarno osjećate.
Sjetite se pomoliti, naći mir u sebi, i pomozite onima koji ga traže.
Svima Vama i vašim obiteljima, poštovane učenice i učenici želim u ime vaših profesora i u svoje ime čestit i blagoslovljen Božić, Božić , nade i života u Vašim srcima, s kojim ćemo zajedno u radosno Novo ljeto.
Vaš ravnatelj
